Moja Štikla

KRAJ ( …This is the end my friend…)

Ne, ovaj put vam neću pisat pismu od Gibonnija-«Kraj», ko šta ste možda pomislili, nego vam ovim naslovom započinje moj zadnji post…
Eto, ka šta sve lipo u životu kratko traje, tako i ovaj moj blog…
Odustajen, odlazin, iako ja tome i nisan sklona u životu, al eto, i najboljima se događa J
Vjerojatno se sad neki od vas pitaju koji je razlog, al da van buden iskrena, na to pitanje ni sama ne znan odgovor… Jednostavno, neman više volje… Sve rjeđe me vata inspiracija za pisat i nakon 7 mjeseci i 14 dana, odlučila san stat…
Prvo bi vam svima koji ste posjećivali moj blog tila zahvalit za sve lipe riči koje ste mi upućivali iz dana u dan, virujte mi, lipo je znat da neko cijeni i da se nekome sviđa ono šta radite, pišete…
Hvala šta ste mi bili podrška i šta ste me imali volje malo upoznat, čitajući moje misli, pisme, razmišljanja…
Hvala vam šta ste bili sastavna točka jednog perioda mog života…

Vi se meni uvik možete javit na mail angys@net.hr, ja ću uvik bit tu, za vas…
Hvala vam još jedan put, od srca, na svemu…
Voli vas i ljubi vaša Anđela…

I ko šta san za naslov ovog posta izabrala Gibinu pismu, za završetak još malo stihova, meni njegove najdraže pisme:
…Na poljima od snova, ne pušta se korijenje,
ovo mi je škola…
i drugi puta ću…pametnije….



P.S. Možda se ja vratin nekad… Nadan se da će te me primit nazadzujo
  • 04.11.2006. ,13:13 || komentari (26) || isprintaj || ^
  • Vraćaju li se to fini momci? Daaaa…!

    …Evo lipi moji, ovaj put vam donosin skraćenu verziju jednog od meni dražih članaka iz ovomjesečnog Cosmopolitana… Osim ovoga, obajvit ću još 1 ili 2 također jako dobra članka, a za početak pročitajte (i komentirajte, naravno zujo) ovog kojeg je napisala Sanja Muzaferija…

    «Znate onaj vic o odlikašima i komadima? E, pa nije baš tako. Oduvijek smo se više palile na «zločeste dečke». Isto pravilo vrijedilo je i za moje frendice. Dobri, fini, pristojni dečki? Fuuuj! Za svakog koji bi se sviđao mojoj baki ja sam bila «nemoguća misija» i nedodirljiva ledena kraljica, a oni pomalo problematični, koji me ne bi dvaput pogledali, postajali su uzrokom mojih dubokih uzdaha. Sve smo mi bile «žrtve» bad guysa, jer su nam baš oni cool, a pristojni dječaci tako d-o-s-a-d-n-i….
    Ali kako vrijeme odmiče, sve je jasnije: trebamo dobre, pristojne i fine dečke, trebamo prinčeve na bijelom konju, da nas vole, maze, paze… I znate što? Dogodilo se nemoguće: njihova privlačnost je u njihovim manirama i kavalirstvu…
    Dobro, ne odmaže ni prekrasno, mišićavo tijelo, no tajna je u idealnoj kombinaciji: neumoljiv junak, ali i osjećajan ljubavnik i kolega koji vas poštuje, ljupko ranjiv…
    On je tip starinskih džentlmena, a takvih je sve manje pa su zbog toga sve više (i opet) na cijeni…


  • 24.10.2006. ,19:47 || komentari (21) || isprintaj || ^
  • Šta me sad pitaš….

    Prije nekoliko dana, ona je dobila poruku: «Znaš šta, mala…, ja ne mogu više bez tebe, nikako da te zaboravin…» Nije odgovorila. Nije mogla. Zapravo, mogla je, al nije htjela… A zašto i bi… On je opet napravija isto… Nakon svega šta se dogodilo između njih, nakon toliko vrimena, on, on joj je posla poruku…
    Taj isti dan, sasvim slučajno, al stvarno sasvim slučajno, ga je srela… Izgleda je isto ko i uvik. Snene oči isijavale su tugu i sjetu… Pročitala je to u njima…jer ga je znala, u dušu ga je znala… Kratko su popričali i otišli… svatko na svoju stranu…
    Te večeri, od njega je dobila još jednu poruku: «Malena, ako ti ikad bude triba neko ko će te volit, tvoj ludonja te čeka.»
    Ovaj put je odgovorila…

    Razmišljala je… o svemu… o njima… Na pamet joj je pala jedna njoj jako draga pisma i stihovi koji kažu: «Da, to je tako, sve prave ljubavi su tužne…» Istina… ona je to itekako dobro znala… Znala je i to da ga je povridila, i to 2 puta, al je znala da je i on nju isto tako povridija, samo ne 2 puta… A ona takve stvari ne zaboravlja… Prašta, da, ali ne i zaboravlja…
    Njihova priča je završila.
    Bilo je lipo dok je trajalo.
    Al više ne traje.


    «…Šta me sad pitaš-kako si,
    lopove moje mladosti,
    puno sam bolje od kad te nema,
    al sam i dalje nesretna žena,
    sretno ti moja bivša radosti,
    sretno ti moja bivša ljubavi,
    sretno ti, i, živio ti meni…»
  • 16.10.2006. ,21:14 || komentari (20) || isprintaj || ^
  • PRIČA

    Neki čovjek, njegov konj i pas putovali su zajedno. Jednom ih je, na pustoj cesti, zadesila oluja; baš kad su prolazili ispod divovskog stabla, u nj je udario grom i svi su poginuli. No čovjek nije shvatio da je napustio ovaj svijet, pa je nastavio dalje putovati sa svojim dvjema životinjama; mrtvima ponekad treba malo vremena da uvide gdje su se našli…
    -Put je bio dug i naporan, neprestano uzbrdo, sunce je peklo, znojili su se, žeđali. Na jednom zavoju ugledaše velebne vratnice u mramornom zidu; put je od njih vodio na trg popločen zlatnim pločama, a u njegovu se središtu nalazila česma iz koje je tekla kristalno bistra voda. Putnik se obrati čuvaru na ulazu.
    «Dobar dan.»
    «Dobar dan», ozdravi stražar.
    «Koje je ovo, tako lijepo mjesto?»
    «To je Nebo.»
    «Kakva sreća što nas je put doveo do neba! Strašno smo žedni.»
    «Gospodine, možete ući i napiti se vode do mile volje.» I čuvar mu pokaže na česmu.
    «I konj i pas su mi žedni.»
    »Iskreno žalim», reče na to stražar. «Životinjama je ovdje ulaz zabranjen.»
    Čovjek se veoma razočarao, jer je trpio silnu žeđ, ali sam nije htio piti; zahvali čuvaru i produži putem. Još su dugo hodali uzbrdo, kad naiđoše na druge vratnice, ovaj put trošne, od kojih je vodila zemljana staza, oivičena stablima. U sjeni krošnje jednog drveta ležao je čovjek, glave pokrivene šeširom; vjerojatno je spavao.
    «Dobar dan», pozdravi putnik.
    Čovjek ozdravi kimnuvši glavom.
    «Strašno smo žedni, ja, moj konj i pas.»
    «Eto izvora tamo u stijeni», reče čovjek pokazujući prstom. «Pijte koliko želite.»
    Čovjek, konj i pas odoše do izvora i utažiše žeđ.
    Putnik se vrati da bi zahvalio onom čovjeku. «Dođite kad god hoćete», odvrati on.
    «Uzgred, koje je ovo mjesto?»
    «Nebo.»
    «Nebo? Ali čuvar pred mramornim vratnicama kazao je da je ono Nebo»
    «Ono nije Nebo, ono je Pakao.»
    Putnik je bio zbunjen.
    «Trebali ste im zabraniti da se korite vašim imenom! Taj je lažni navod zasigurno izvor velikih zabuna!»
    «Ni slučajno; štoviše, oni nam čine veliku uslugu. Jer tamo ostaju svi koji su u stanju iznevjeriti najbolje prijatelje…»

    …IZ KNJIGE «DEMON I GOSPOĐICA PRYM», PAULA COELHA…
  • 08.10.2006. ,12:09 || komentari (16) || isprintaj || ^
  • Svijetla pozornice

    Ti si zvijezda, ti si idol, svi žele izgledati, ponašati se poput tebe, ti daješ novac za pomoć novoj dobrotvornoj akciji…aha…ali samo zato da se tvoje ime nađe na naslovnicama najtiražnijih časopisa. Ti puniš naslovnice novina, udvostručuješ prodaju, pojavljuješ se na svim važnijim događajima, dijeliš autograme, imaš fanove…
    Dok te snimaju, slikaju, nabaciš već savršeno odglumljen smiješak, ma sve je savršeno, ti si savršena…
    Ali samo naizgled…
    Kad se ugase svjetla kamere, prestanu blicevi aparata, kad uđeš u svoj veliki stan, koji je tmuran, siv i prazan bez obzira što je najmodernije opremljen, ostaješ sama…
    Otkrije se osoba koja svoju tugu i razočaranje pokušava nadopuniti posjetima najskupljim kozmetičkim tretmanima, a kratkotrajnu sreću pronalazi u novoj Diorivoj torbici i Gucci štiklicama…
    Ispod skupe šminke, haljina, krije se tužno lice, sa kroničnim nedostatkom iskrenog osmjeha, iskrene ljubavi…
    «Ali sutra je novi dan»-misliš i ne znaš da se varaš... Istina, sutra će te opet opsjedati hrpa takozvanih «prijatelja» koji su tu, uz tebe samo kad im nešto zatreba…
    Sutra ćeš se opet po dobrom starom običaju smiješiti, šminka, haljine i automobili će prekriti tvoju tugu, koja iz dana u dan postaje sve veća i veća…
    I opet ćeš te večeri doći u svoj stan i opet ćeš se osjetiti usamljenom, ostavljenom… No, ne zadugo, ujutro će opet biti sve ok…
    I tako u nedogled, ciklus se ponavlja, sve dok jednog dana ne odustaneš, i odlučiš prekinuti taj začarani krug….ali kako…….


    Žalosno, zar ne???
  • 28.09.2006. ,16:18 || komentari (15) || isprintaj || ^
  • EKSKURZIJA...BEČ-PRAG...

    I am back… iliti-vratila san se ;) Evo me lipi moji, opet san tu…
    A šta da vam kažen-odakle da počmem… 7 predivnih dana je iza mene, toliko lipih trenutaka, toliko uspomena… U tih 7 dana se dogodilo previše stvari da bi vam sve opisivala, zato ću vas toga poštedit i opisat ih u najkraćim crtama…
    Prva destinacija je bio Beč… Grad me očara-doslovno, svojom lipoton, bogatstvom povijesnih spomenika, ali i izborom dućana za shopping, hehe, mi žene ;)


    Image Hosted by ImageShack.us
    Katedrala Svetog Stefana
    Ova katedrala započeta u romantičkom stilu, nastavljena u gotičkom, a završena u baroknom, nastajala je, kažu, zajedno sa austrijskom državom.


    Nakon Beča, zaputili smo se prema Pragu… Prag je izuzetno lip grad, grad u kojem se stvarno ima šta za vidit i posjetit. Arhitektura grada je mješavina različitih stilova nastalih u prošlosti pod vladavinom više država, šta isto daje poseban štih ovome gradu. Prag krase mostovi na rijeci Vltavi
    Image Hosted by ImageShack.us

    stari dio grada Hradčani,
    Image Hosted by ImageShack.us

    te mnogobrojni dvorci i crkve.
    Glavni, Starogradski trg je okružen crkvama Sv. Nikole i Sv. Djevice Marije i
    Starom gradskom vijećnicom koja ima 70 m visoki toranj iz kojeg se pruža jedan od najljepših pogleda na grad. Na njemu se nalazi poznati astronomski sat na čijem se prozorčiću u svaki puni sat odvija igra kipova apostola.
    Ono šta me posebno oduševilo, to je bila vožnja brodom po Vltavi iz koje se pruža savršen pogled…
    4.dan bili smo u posjeti pivnici «Kod Fleka» u kojoj je muški dio ekskurzije posebno uživa jer je upravo u njoj osnovan NK Hajduk… tako da su se tamo orile navijačke pisme, vladala navijačka atmosfera…
    Image Hosted by ImageShack.us

    Ne bi bilo dobro da posjetite Prag i ne probate njihovo toliko poznato i hvaljeno pivo…tako san i ja (iako ne volin pivo), eto reda radi probala… Meni se parilo dobro ;) al kažen vam, nisan prava osoba za prosudbu, jer stvarno ne volin pivu, al ljudi koji vole, rekli su da je izvrsno tako da…probate…
    Noćni život Praga je također jako dobar. Meni se posebno svidio disko-bar «Celnice»
    koji mi je ostavio puno bolji dojam nego li disko na 4 kata blizu Karlovog mosta.
    6. dan smo išli u posjet ZOO vrtu u Troji. Prostor ZOO vrta je ogroman, a može se vdit stvarno bogatstvo životinjskog svijeta u njihovom prirodnom okolišu…
    Image Hosted by ImageShack.us

    Navečer nas je čekao odlazak do znamenite Križikove fontane di smo uživali uz nezaboravan program svjetla, vode i glazbe.
    Image Hosted by ImageShack.us

    Lana&Paola su me podsjetile da komentiran profesore koji su išli s nama… Za moju razrednicu Ajlin Anderis i za profesora Đakuna iman samo, al doslovno samo riči pohvle…
    Njih dvoje u kombinaciji su definitivno dobitni za dobar provod!
    Ne bi ja bila ja kad ne bi spomenila i shopping u Pragu… Izbor dućana je odličan, svi najvažniji, počevši od Manga, Zare, H&M-a….se nalaze u samom centru grada i jako ih je lako pronać. Cijene su pristupačne, a izbor je odličan… Pretpostavljate, ja san itekako uživala ;)
    A za kraj vam donosim svoju sliku, slikanu u ZOO-vrtu...
    Image Hosted by ImageShack.us

    I Beč i Prag-pogotovo, su savršeni gradovi, gradovi povijesni i starinski, a opet, toliko urbani i moderni… Svakako ih posjetite ako vam se ukaže prilika, ja sam svoju iskoristila i nadan se da ću opet imat prilike za istu ili barem za sličnu, kada ću npr. poljubit svoju voljenu osobu na Karlovom mostu jer je, između ostalog taj most po tome toliko i poznat…




  • 17.09.2006. ,19:49 || komentari (11) || isprintaj || ^
  • Ovaj post je trebao bit posvećen mojoj ekskurziji i opisu putovanja, ali pošto još nisam sakupila sve potrebne slike, nisan ga mogla objavit… Strpite se još par dana, a do tada pročitajte jednu lipu pismu ;)


    Neobičan, nepojmljiv ljudski život.
    Ima dana kad sunce sja, a ti ne znaš zašto.
    Zadovoljan si.
    Vidiš dobre, lijepe strane života.
    Posao ti ide od ruke.
    Svi su prema tebi srdačni. A ne znaš zašto.
    Možda si se dobro naspavao.
    Možda si našao nekog dobroga čovjeka
    pa se osjećaš shvaćenim, sigurnim.
    Misliš: neka ostane tako, taj mir,
    ta duboka radost.
    Ali odjednom sve je drugačije.
    Kao da se na sjajno sunce nadvio oblak,
    Tako tebe obuzme žalost, neprotumačivo.
    Sve ti izgleda crno.
    Misliš da drugi ništa više kod tebe ne vole.
    U nevažnim stvarima tražiš razloge da
    prigovaraš, da se žališ, da zavidiš i optužuješ.
    Misliš: uvijek će biti tako.
    A ne znaš zašto. Možda si umoran.
    Ne znaš.

    Zašto to mora biti tako?
    Jer je čovjek dio prirode,
    s proljetnim i jesenskim danima,
    s toplinom ljeta i hladnoćom zime.
    Jer čovjek slijedi ritam mora:
    plimu i oseku.
    Jer je naš život neprestano izmjenjivanje
    života i umiranja.
    Kad to shvatiš, moći ćeš ponovno dalje,
    odvažno i s povjerenjem,
    jer tada znaš:
    Iza svake noći dolazi novo jutro.
    Rekneš li tomu da, prihvatiš li to,
    kroz to čas gore-čas dolje, doći ćeš
    do sve veće dubine života,
    do sve veće životne radosti.

    Phill Bosmans
  • 06.09.2006. ,12:38 || komentari (21) || isprintaj || ^
  • SADNESS…

    Ona je danas opet bila tužna… Ona je danas plakala… Prije samo nekoliko dana mislila je da su sve njene tuge i boli, otišle u vjetar, daleko… A danas je opet navratila suza na njeno lice… Nepozvana i neočekivana… Ili možda ipak nije bila neočekivana… Kad malo bolje razmisli-nije… Došla je zapravo sasvim očekivano… Misli su joj opet bile razbacane, raspršene… Nakupilo ih se toliko, od onih lipih, ružičastih i žutih, do sivih i crnih, tmurnih… I ona se zato čudno osjećala… Osjećala je da to nije ona… Takvu sebe nije poznavala…
    I pitala se-zašto… Zašto je to sebi dopustila, zašto to još uvik dopušta… Zašto dopušta da planira što će se dogodit, kad to nikad nije radila, kad je uvik puštala da se sve spontano događa, samo od sebe, jer tako je uostalom i najbolje…
    Zašto se prestala prepuštat Ruci koja ju je do sada uvik vodila, kočila kad bi ona previše požurila, kad bi ona dopustila snovima, sanjarenju, da zagospodare javom…
    Zaboravila je na Ruku i na sve one trenutke u kojima je upravo u njoj našla utočište, toliko potreban mir, spokoj, utjehu… Zašto je zaboravila da Ruka uvijek radi ono što je najbolje za nas… Zašto je zaboravila one stihove koje je toliko volila:
    …I možda negdje drugdje
    visoko iznad nas
    čeka nas naše vrijeme,
    sigurno On ima priču za nas…


    P.S. U ponedjeljak putujen za Prag... Idemo na ekskurziju... Šta da vam kažen osim da jedva čekam...
    Kad se vratin čeka vas jedan poduži post o proživljenim iskustvima... kiss...
    ANĐELA
  • 25.08.2006. ,20:07 || komentari (22) || isprintaj || ^
  • 18 JOJ JE GODINA…TEK…

    Prije točno 18 godina, na današnji dan, u točno 9.30h u splitskoj bolnici, na svijet je došla malena, tamnokosa djevojčica…
    Radosti u njenoj obitelji nije bilo kraja. Pogotovo, u očima njenih dviju sestara, jednoj 10, drugoj 8 godina starijoj od nje… Odmah se znalo-bit će maza :o)
    Bila je živahno dijete, uvijek spremno na zabavu, igru, a pogotovo na ples i pjesmu… Već od malih nogu voljela je pjevati… Uživala je biti u centru pažnje, uveseljavati ljude, radovala se svakoj pohvali i lijepoj riječi…
    Tako je ta mala djevojčica s godinama rasla, razvijala se i evo je sad sa punih 18 godina, sjeća se svoga djetinjstva i svega onog lijepog što je u njemu doživjela…
    Neke su se stvari promijenile-naravno, godine i sve ono što one nose… Ali neke su stvari ostale i iste…
    Još uvijek je ona maza-najmlađi član svoje obitelji. Još uvijek ima potporu roditelja i dviju sestara koji su joj sve na svijetu… Još uvijek voli biti u centru pažnje, bori se za ono što želi i vrlo često to i dobije… Prava horoskopska lavica :o)
    Još uvijek je dosta osjećajno biće koje ne zna funkcionirati bez ljubavi, osjećaja da je voljena i da voli…
    Ni od pjevanja nije odustala, dapače, svakim danom sve više raste i napreduje i na tom području…
    Danas na svoj rođendan želi zahvaliti prvo svojim roditeljima i sestrama za nesebičnu ljubav koju joj pružaju. Također, svim prijateljima, poznanicima, koji njen život ispunjavaju srećom i koji su uz nju kad je lijepo ali i kad je najteže…
    Ona će proslavit svoj rođendan u krugu svojih najdražih i dignut će čašu u znak zadovoljstva za proteklih 18 godina, radosti zbog svih događaja koje je proživjela i svih ljudi koje je srela, a koji su ostavili trag u njenom srcu, te nade da će godine što tek dolaze biti ispunjene zdravljem, srećom i ljubavi, kao što je bilo i u ovih prvih 18…
    Život je ispred nje, on je čeka i zove, jer 18 joj je godina tek…

    I zato-sretan mi rođendan!!!
  • 18.08.2006. ,08:40 || komentari (11) || isprintaj || ^
  • BACILA JE SVE… U VJETAR…

    Stajala je sasvim sama na malenoj hridi u suton… Raširila je ruke i pustila vjetar da odnese svu tugu, sjetu i suze što su joj već danima bile čest gost na malenom licu… Njena haljina je treperila, obasjavala je lagana crvenkasta svjetlost…
    Uživala je u tom osjećaju…osjećaju oslobađanja…
    U glavi su joj se nizale slike, polako, jedna za drugom… Odlučila je misli dovesti u red jer ovako više nije mogla dalje, nije imala snage…
    Odlučila je usporiti…smanjiti tempo, prepustiti se…životu… Odlučila je promijeniti taktiku i u vjetar pustiti sve svoje strahove, strepnje, nadanja…jer ih se nakupilo previše i kočili su je..
    Nije mogla podnijeti pritisak koji je sama sebi nametnula, kad je odlučila da to mora biti njeno… Odmah i sad…I gotovo…
    Sad je uvidjela da to ne ide tako… Ovaj put će se morati malo više potrudit da dobije ono što želi, da ostvari cilj… Shvatila je to kao izazov koji će joj pokazati je li dovoljno snažna i izdržljiva kakvom se inače predstavlja… Jer tanka je granica između uspjeha i neuspjeha, iako se tako ne čini na prvi pogled… Stvar je samo u želji, uloženom trudu i što je najvažnije-strpljivosti…
    A ona je nikad nije imala na pretek… A sad joj samo ona treba… Želje i truda ima…
    I hoće li uspjeti ovisi o tome koliko će biti strpljiva…
    Vjetar je prestao puhati… Sada je mogla čuti i najtiši pjev vrabaca i šum valova… Sišla je s hridi, sa smiješkom na licu, iskrenim smiješkom koji je bio dokaz vjere u bolje sutra, dokaz da su sve njene nedaće, a s njima i loše raspoloženje, s vjetrom otišle daleko iza nje…
    I sad je zadovoljna, ispunjena, uživa u mirisima mora, u samoći…
    U daljini čuje glas koji joj tiho šapuće:
    «Hodaj, nebo strpljive voli,
    hodaj, možda se sve u dobro pretvori…
    »
  • 09.08.2006. ,12:02 || komentari (16) || isprintaj || ^
  • PORUKE

    U lipim, a pogotovo u onim malo manje lipim trenucima naših života, potrebno nam je čut lipu rič od naših najdražih, osjetit njihovu blizinu, povezanost, suosjećanje…
    Pročitajte nekoliko meni upućenih lipih riči koje su mi ostale u glavi i u srcu i koje mi daju do znanja da kraj sebe iman prekrasne ljude koji su mi i kojima sam ja spremna bit tu u svakom trenutku života… Hvala vam lipa, lipi moji…


    «Sretan rođendan, anđele»
    Melvan, 18-kol-05

    «U životu nas puno stvari rastuži i čini se da nema nade, ali onda se pokažu oni pravi prijatelji, koji nas podsjete da bez obzira na sve što nas muči i sve što nosimo na duši možemo s njima podjeliti i da se možemo na njih osloniti u svakom trenutku. Želim ti da sve što te muči brzo nestane, da budeš sretna u svakom trenutku i da znaš računati na prave prijatelje»
    Daniela, 2-tra-06

    « Hvala ti kolegice… hvala ti na tim lipim ričima… puno mi znači to šta te iman… kiss…»
    Monika, 9-tra-06

    «Kolegice moja, nadam se da si se malo smirila… Znaš da san tu kad god ti nešto zatriba… Bog čuva svoje anđele…zato nemoj se bojat, čeka te sritan život… :o) »
    Monika, 12-tra-06

    «Malena, samo san ti tila reć hvala na svemu… da nisi bila uz mene, da me nisi onako lipo utješila, nasmijala, ne znan šta bi… Lipo je kraj sebe imat takvo nekoga ko šta si ti, uvik optimističnog i nasmijanog, nekoga ko zna reć pravu rič u pravom trenutku… I nemoj sad i ti pustit koju suzu, ovo šta san napisala nije za plakat, ovo je za skakat od sriće i šta je najbitnije-istina…
    Maria, 3-svi-06

    «Ej ljube…ti znaš da ja ne iznosin svoje osjećaje lako, al evo posli koje čašice viška i to se da sredit ;)… Ti si meni baš draga… Hvala ti šta misliš da san ja dobra osoba, ti znaš da i ja to oduvik mislin o tebi…
    E, i večeras smo se predobro provele, nasmijale, ispričale… Hvala i na tome… :o* «
    Ivana, 24-lip-06
  • 01.08.2006. ,20:43 || komentari (21) || isprintaj || ^
  • NESTAJEM...

    Dani su moji već dugo
    ko jesenja kiša što ne prestaje
    tu sam, a nisam,
    ja se ne prepoznajem,
    a traje i traje i ne znam kraj…

    S kim sad dijeli svoj loš dan
    znam da samoću ne podnosi,
    kome daje za pravo
    da se njenim osjeća
    samo da joj skrati dan…

    Zašto samo s njom letim,
    samo s njom se osjećam živ,
    sve dublje tonem, sve brže padam
    i da mogu, ŽELIM NESTATI…

    Oliver Dragojević

  • 19.07.2006. ,08:52 || komentari (12) || isprintaj || ^
  • << Arhiva >>